You know that they say some things are better left unsaid
U zadnje vrijeme sam sretna, zaljubljena...
....sanjam s otvorenim očima.
Sve je tako ljepše u mašti.
Nehajno se smješim, bez razloga.
Vjerujem da je sve moguće, savršeno...
...barem u svojim mislima, gdje se osjećam sigurno.
Vjerujem da sam našla svoj mali kutak u svemiru.
Sada sam sigurna da nisam sama.
...iako nekada mislim da me veže, i ograničuje.
Ne želim biti ogorčena.
Želim biti slobodna, disati punim plućima, iako ponekad osjećam da želim samo vrištati.
A true friend is someone who sees the pain in your eyes while everyone else believes the smile on your face.
Moj prošli post je bio kratak, posebno zato što sam vam se htjela javiti što prije, i nisam imala previše inspiracije. Ovaj puta sam našla dvije pjesme o prijateljstvu, a kako je to neiscrpna tema odlučija sam ih objaviti, naravno sa posvetom...
Friendship is the thing I treasure most.
because when you feel sad,
You always have someone there to hold you close,
And also someone to make you glad.
In the arms, you can let tears flow,
they give you their heart, body , and soul,
and they tell you; time is always on the go,
when you're missing a peice, they will once again make you whole.
Friendship is here forever
Even through tick and thin,
even friends have the hardships together,
Friends will always win.
As a teardrop falls, the day turns to night,
Silently I cry, I won't give in without a fight,
I'll wipe away the tears and give you a call,
Because I know you are there whenever I fall.
You'll listen for hours and tell me I'm strong,
You'll be by my side and always guide me along,
There will be times when you don't pick up the phone,
Yet I know that I'm in your heart, I'll never be alone.
A friend like you is as precious as a diamond ring,
And in my life, happiness you always seem to bring,
I thank you for just being there when I need a hand,
For being a friend and being able to understand.
...posvećene su svima vama koji me čitate.
I will always think of you...
Kada gledam u otvoreno more, zastrašuje me prostranost.
Kada gledam more mislim na to kako je ono bilo svijedok stvaranja svijeta. Moj život je kao treptaj oka u usporedbi sa viječnosti koje je vidjelo more.
Ali i ja sam važna. Moram vjerovati da jesam.
My imagination is the greatest treasure that I have
Kažu da kad čovjek prestane maštati njegova duša umire. Ja volim maštati. To me smiruje.
Kada čitam knjigu pročitam ju do polovice. Ponekada čak i ne pročitam ostatak. Pokušavam stvoriti svoju priču. Zato volim pisati ff blogove.
Zato jer volim stvarati svoj vlastiti svijet mašte. Svijet koji je na neki način savršen. Iako znam da savršenstvo ne postoji.
Tako bježim od stvarnosti. To me smiruje i veseli. Ponekad prvedem dane maštajući. Prepuštam svom umu da me vodi kroz moj vlastiti svijet. Tako sam izgradila utvrdu između sebe i stvarnog svijeta. Utvrdu u koju mogu bježati kada sam pod pritiskom, u kojoj se mogu skrivati kada mi je teško. No, kad-tad se opet moram vratiti u stvarnost...
Znam da ću se tijekom godina koje slijede promijeniti, da neću biti ovoliko bezbrižna i opuštena. Morat ću se suočiti.
Ali moj svijet mašte uvijek će ostati isti...
You know you are in love when you don't want to sleep, because for once reality is better than your dreams...
Koračam obalom.
Gledam mirno more
i sve svoje snove
puštam u nj da ih
drugim obalama ponese.
Drugog dana bura digla more
valovi sve više rastu,
bune se,
dolazim opet na obalu,
koja mi tiho šapuće:
Uzmi svoje želje, svoje sne,
prejaki su da bi ih drugoj prepustila.
In somebody else's sky, but why
Why, why can't it be, why can't it be in mine?...“
Ako od mene odvratiš lice,
moje će srce zarobiti tuga.
Ako pokriješ uši da ne bi čuo moje riječi,
plakati ću tiho u samoći.
Ako me odgurneš i zaobiđeš,
ako me prokuneš i odbaciš,
ipak ću ti pružiti ruku kad god poželiš.
Čak i ako sasvim zaboraviš na mene,
ako sve tvoje misli budu strane i daleke,
moja ljubav umrijeti neće…
(posvećeno nekomu posebnom...)
Ne znam lagati.
Ne mrzim svijet,
od ljudi nikada ne bježim.
Ali biti sama zar nije bolje?
Vjetar me češlja
svojim svježim češljem.
I biti sama sa korijenjem trava
i rasti rosna kao polje,
zar ima od toga na svijetu,
zar ima išta bolje?
Why couldn't we just fly away
Više puta sam pomislila da bi moj život bio bolji kada bih mogla vratiti vrijeme.
Kada učinim nešto pa požalim, pomislim da bi sve bilo bolje, ljepše kada bih se mogla vratiti u prošlost i ispraviti sve pogreške.
Onda bi svijet bio savršen.
Ali puno tajni života ne poznajem.
Što ako putujući kroz vrijeme načinim štetu?
Što ako se sve što se događa u svakom trenutku života, događa s razlogom?
Greške postoje da bi učili na njima.
Kada nebi bilo grešaka, zar bi bili sretni?
Da li uopće svijet može biti savršen?
P.S. dugo me nije bilo, pa sada sam konačno napisala novi post. Velika isprika angel or bitch jer nisam napisala abecedu. Jednostavno nemam vremena, nadam se da razumiješ :). I vidim da se na prošlom postu nakupilo puno komentara, puno hvala svima. Pročitat ću sve vaše postove kada nađem vremena, obećajem. Big kiss svima.........
A friend is someone who can sing the song of your heart when you've forgotten it
Kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta
i darovao mi nešto malo života,
iskoristila bih ovo vrijeme najbolje kako znam.
Vjerojatno ne bih rekla sve o ćemu razmišljam,
ali sasvim sigurno bih porazmislila o svemu što kažem.
Cijenla bih stvari prema njihovom značenju,
a ne prema njihovoj vrijednosti.
Spavala bih malo,više bih sanjala,
znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60
sekundi svjetla
Hodala bih kad se drugi zaustave,
budila bih se kad drugi spavaju.
Kad bi mi Bog darovao mrvicu života, obukla bih se
jednostavno,
okrenula se Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, već i
svoju dušu.
Uvjeravala bih ljude, kako se varaju,
kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti.
Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav!
Djeci bih napravila krila,
ali uzela bih im ih dok ne nauče letjeti.
Starijim osobama bih kazala da smrt ne dolazi zajedno sa starošću
već s napuštenošću.
Toliko stvari bih se naučilo od vas, ljudi.....
Naučila sam da svi žele živjeti na vrhu planine,
zaboravljajući da se istinska sreća skriva u
samom načinu penjanja na vrh.
Naučila sam da kad novorođeno dijete
uhvati svojom malom ručicom majčin prst, drži ga zauvijek.
Naučila sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgora
samo onda kad mu hoće pomoći da bi se podignuo.
Uvijek ima nekakvo sutra
i život nam daje mogućnosti učiniti dobro djelo,
ali danas je sve što mi ostaje,
htjela bih ti reći da te veoma volim,
Sutra nema nitko zagarantirano - niti mladi, niti stari.
Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš.
Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas,
jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš,
žalit ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme
za jedan osmijeh, za jedan poljubac,
da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje.
Budi stalno blizu onih koje voliš,
govori im na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš
i budi prema njima dobar;
nađi vremena i reci im: "žao mi je", "oprosti", "molim te",
"hvala"
i sve ostale riječi ljubavi koje poznaješ.
Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli.
A part of you is growing in me, together forever shall we be, never apart, maybe in distance, but not in the heart.
5 pravila ljubavi:
Ne okreće se Zemlja zbog ljubavi.
Ljubav je ono što čini svaki okret vrijedan truda.
Taknuvši nečije srce samo na sekundu...
...možeš taknuti nečiju dušu do kraja života.
Ljubav je: tuga na rastanku
vjera u sutra
sreća u srcu
Najljepše stvari na svijetu nemožemo vidjeti niti dotaknuti.
Možemo ih osjetiti srcem.
Imamo oči da vidimo ljepotu prirode.
Imamo srca da vidimo ljepotu duše.
Nadam se da vam se svidjelo. Ja sam nesretno zaljubljena :(
I look at my reflection in the mirror
And I can see her laughing through her tears
All I can fake is one more smile
Underneath I am still in denial
I thought missing you was only for a day
I thought needing you would go away
Why do I see you in everything I do
Why does the sunshine remind me of you
Sometimes in my heart or when I hear your name
I think of the day I lost you, there's still so much pain
Things you said to me, I will never, ever forget.
Words like "love", "meant to be"ýjust words, not heaven sent.
You always took my breath away
I can't believe you didn't stay
I understand you did what you had to do
But it seemed too soon for us to be through
Then the dreaded day when I made the wrong choice
I still can't fathom the tone in your voice
It feels as though my life is falling apart
You left my life but you stayed in my heart
Now I'm experiencing that my spirit is dying
You're gone forever, what's the use in trying?
Constantly people always change, believe me, I understand this.
In four months seems so strange, even you couldn't keep a promise.
You left without a backward glance
Not even giving me a second chance
You're shadow will have to do for now
Because that's all that you will allow
There's not a minute that goes by every hour of every day
When I don't think about why it was that we drifted so far away
I drown in days of remorse and remember
That awful day in early September
I can barely even make myself eat
Wondering if my life will ever again be complete
I try to be happy and not so depressed
Up until now my feelings I kept suppressed
Why can't I just get you out of my mind?
The joyous side of my heart I can no longer find
I pray that you'll come back, I wonder if I'm in your mind
So much I want to share with you; don't care if love is blind
As you drift away there's nothing I want more
Than to feel your love again, as I've never felt before
You came into my life as quickly as you left it
Every morning I dread that I will have to face it
Maybe we had moved too fast
And that's the main reason that we didn't last
I try to keep my tears bottled up deep inside
But sometimes they're so overwhelming; I just can't seem to hide
I often cry over cherished memories
All of my tears could cover the seas
How many more sorrow-filled days must go by
Until I learn the lesson: it does no good to cry
Worried I would breakup with you; this topic always seemed to come
Tides change, now you dumped me; it's forever set and done
The words are running out, there's nothing left to do
But to wait and to hope, that someday I'll get over you
So if sometimes it seems to you that I'm clinging to the past
It's mostly because I can't yet accept that our love didn't last
Sometimes life is just too hard, but you must go on...
Ovo je moj bijeg iz stvarnog života...bijeg od obaveza, ljudi, svijeta...ovdje će biti moja razmišljanja, sreće, tuge, nepravde...pomalo ljepote života...koje nisu svi svijesni.
